SJEĆANJE NA PRVOG PREDSJEDNIKA PREDSJEDNIŠTVA SAMOSTALNE BiH

Predsjednik Alija Izetbegović

SJEĆANJE NA PRVOG PREDSJEDNIKA PREDSJEDNIŠTVA SAMOSTALNE BiH
Devet godina od smrti Alije Izetbegovića

Bilo je veoma prijatno raditi s predsjednikom Izetbegovićem u Predsjedništvu BiH. Mnogo toga se promijenilo od onog vremena. Očekivao je mnogo više od ljudi iz svoje bliže okoline
Prije devet godina, 19. oktobra 2003. godine, u Sarajevu je preminuo prvi predsjednik Predsjedništva samostalne BiH Alija Izetbegović. O njegovoj ulozi u političkom životu BiH za Fenu je govorio stručnjak za suvremenu historiju iz Instituta za istoriju Sarajevo Admir Mulaosmanović.
Kako Mulaosmanović ističe, Izetbegovićeva uloga je bila krucijalna kada se govori o političkom organiziranju Muslimana/Bošnjaka.
– Svojim odnosom je nastojao u politiku unijeti moralni princip, što je, valjda, utopističko poimanje politike u takvim ali i ovakvim društvima i političkim odnosima. Također, Izetbegovićev misaoni koncept trebamo sagledavati kao opći, univerzalni, nikako partikularni, kazao je.
Političko djelovanje
Izetbegovićevo konkretno političko djelovanje i misija bili su jasni, dakle, ravnopravna BiH i ravnopravan bošnjački narod u okviru Jugoslavije.
BiH je u 1980-im godinama XX stoljeća izgubila položaj ravnopravne republike zbog silnih političkih previranja u Jugoslaviji.
– Izetbegović je rekao: BiH i bošnjački narod u njoj s ravnopravnim statusom prema drugim jugoslavenskim republikama i narodima. Imao je jasan koncept i kada se zalagao za ostanak Jugoslavije, navodi Mulaosmanović.
Prijedlog Gligorov-Izetbegović za rješenje pitanja Jugoslavije bio je očajnički pokušaj da se pronađe kompromis, u prvom redu između srpskog i hrvatskog rukovodstva.
– Sam Izetbegović je o svojoj ulozi vrlo deterministički kazao: Ja sam samo pratio događaje, nisam mogao biti njihov kreator”. Dakle, Izetbegović je pratio događaje i pokušavao je umanjiti štetu. I čitav problem bošnjačke politike je to što ne kreira događaje i društvenu stvarnost već ih slijedi i pokušava da umanji štetu, ističe Mulaosmanović u izjavi povodom devet godina od smrti Alije Izetbegovića.
Istim povodom svoja sjećanja je rezimirao i član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić koji je kratko rekao.
– Bilo je veoma prijatno raditi s predsjednikom Izetbegovićem u Predsjedništvu BiH. Mnogo toga se promijenilo od onog vremena. Očekivao je mnogo više od ljudi iz svoje bliže okoline.

Obilježavanje godišnjice
Muzej “Alija Izetbegović” na Kovačima nizom će događaja u petak, 19. oktobra obilježiti 9. godišnjicu od smrti prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića, u čiju je čast i otvoren, potvrdio je Feni direktor ove muzejske ustanove Adnan Žiško.
Obilježavanje ove godišnjice počet će polaganjem cvijeća na mezar Alije Izetbegovića na Šehidskom mezarju “Kovači”, a uslijedit će predstavljanje knjige “Bosanska savremena zbilja” autora Osmana Brke u Domu Oružanih snaga BiH.
 Žiško navodi da će o knjizi govoriti predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik SDA Sulejman Tihić, akademik Ibrahim Bušatlija i novinarka i publicistkinja Vildana Selimbegović.
 Muzej će u ponedeljak, 22. oktobra, organizirati akademiju u Bosanskom kulturnom centru, na kojoj će biti prikazan prigodni video o šest zlatnih ljiljana iz šest korpusa.
 “Oni će iznijeti sjećanja na Izetbegovića, a ujedno se obilježava i 20. godišnjica od formiranja Armije BiH,  tako da će govoriti i o iskustvima rata, te donijeti neke od ratnih priča”, kazao je Žiško.
 Predviđeno je da na akademiji govore i general Fikret Muslimović te nekadašnji komandant Selmo Cikotić, koji će govoriti o svojim sjećanjima iz perioda rata.
Stalna postavka


 Žiško u konačnici podsjeća da Muzej ima stalnu postavku u kuli Ploča o životu, liku i djelu Alije Izetbegovića, koja je u augustu proširena njegovim ličnim stvarima i segmentima vezanim za njegov politički život. Kula Širokac ima stalnu postavku o Izetbegoviću kao vrhovnom komandantu tokom agresije na BiH. Najvredniji eksponat među njegovim ličnim stvarima u ovoj postavci su njegova beretka i epolete.
 “Također, u Muzeju redovno organizujemo radionice i časove historije za učenike osnovnih i srednjih škola. Dva su muzejska prostora za prikazivanje filmova o Izetbegoviću posvećenih njegovom političkom i privatnom životu, dok jedno ostvarenje govori o disoluciji Jugoslavije, u kojem o Izetbegoviću govore bivši visoki državnici BiH i zemalja regije i Evrope”, istaknuo je Žiško.

 Povodom 9. godišnjice od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića reporteri agencije Anadolija razgovarali sa ljudima koji su sa njim sarađivali, družili se, ljudima koji su ga čuvali ili liječili.

Nurudin Imamović Dinče, jedan od Izetbegovićevih vjernih tjelohranitelja, kaže da je Izetbegovića „volio kao rođenog oca, te i da danas njegovu dženazu emotivno proživljava”.

“Imao sam veliku čast i odgovornost da štitim tog čovjeka. Nisam ni bio svjestan te odgovornosti 1990. godine kada smo se upoznali na Osnivačkoj skupštini Stranke demokratske akcije (SDA). Odmah sam vidio da se radi o jednom čestitom, poštenom i skromnom čovjeku. On se prema ljudima u njegovoj ličnoj pratnji ponašao kao prema rođenoj djeci. Prema svima je bio blag, tolerantan, njega je i neprijatelj volio. Bio je toliko skroman čovjek da nije volio puno pratnje”, govori Imamović.

U sjećanju mu je ostao jedan događaj koji se dogodio samo sedam dana nakon ubistva tadašnjeg predsjednika Vlade Republike BiH Hakije Turajlića.

„Predsjednik Izetbegović je trebao na pregovore u Ženevu i morali smo proći istim putem gdje je samo sedam dana ranije ubijen Turajlić. U transporteru su, pored predsjednika bili njegov sin Bakir, Haris Silajdžić i Haris Lukovac. Transporter je zaustavljen na istom mjestu gdje i Turajlićeve. Kada su nas zaustavili nastala je tišina. Tada mi je predsjednik prvi put rekao: „Sine, nemoj da im živ u ruke padnem”, govori Imamović, dodajući da je sa rahmetli Izetbegovićem sarađivao sve do njegovog preseljenja na ahiret.

Imamović smatra da se sjećanjem na Izetbegovića istovremeno ljudi u BiH istovremeno sjećaju državnosti i historije svoje zemlje. Podsjetio je i na to da se Alija Izetbegović, nažalost, sve više marginalizira.

U razgovoru sa ličnim doktorom predsjednika Izetbegovića Ismetom Gavrankapetanovićem saznajemo da je rahmetli predsjednik bio pacijent koji se nije bojao smrti.

„Jednom prilikom je rekao: „Zašto se toliko boriš, sekiraš? Da li to smrt dolazi ove jeseni ili proljeća, kakve to veze ima…. Nikada ranije nisam čuo ovakvu misao ili izjavu”, ističe Gavrankapetanović.

Sjeća se da je predsjednikIzetbegović, dok je ležao u bolnici, imao jednu pjesmu koju je stalno ponavljao:

„Govorio je: „Moje srce udara snažno, ali to više nije ni važno”, priča Gavrankapetanović za AA.

Nadalje, kaže da je rahmetli Izetbegović u tom periodu bio priključen na aparate koji su pratili rad njegovog srca. Valjda je tada i osjećao da mu se bliži kraj.

Priča i da je često molio posjetioce da se ne zadržavaju dugo kod rahmetli Alije, a bilo je mnogo ljudi koji su dolazili u posjetu, polazeći od prijatelja, pa do visokih zvaničnika.

„Kada sam zamolio jednu delegaciju da se ne zadržavaju mnogo kod predsjednika zbog nekih pregovora, rahmetli Izetbegović je rekao: Šta znači moje zdravlje prema Bosni i Hercegovini”, ističe Gavrankapetanović.

Jedan od najbližih prijatelja Alije Izetbegovića, Ismet Kasumagić, opisao je prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine kao veoma skromnu i pristupačnu osobu. Izetbegović i Kasumagić upoznali su se u organizaciji „Mladi Muslimani”. Zajedno su bili procesuirani i u montiranom procesu 1983. godine.

„Bio je vrlo pristupačan i vrlo lijepe naravi. Nije trebalo puno da se do njega dođe. Ko god je imao problem mogao mu je otići, a on bi ga odmah primio, saslušao, i ukoliko može poduzeo mjere da pomogne. Niko se sa Alijom ne može porediti”, istakao je Kasumagić.